O Rusiji

Federalna struktura
Federalna struktura Rusije je slozena i obuhvaca 89 federalnih subjekata s razlicitim razinama autonomije. Najvecu autonomiju ima 21 autonomna republika (to su npr. Cecenija, Tatarstan ili najveca Saha (Jakutija)). Osim njih, postoji i 10 autonomnih okruga i 1 autonomna oblast. Vecina ovih autonomnih jedinica osnovana je za vrijeme komunizma u skladu s tadasnjom politikom o nacionalnostima koja je svakoj vecoj nacionalnosti davala pravo na domicilni teritorij.
Ostatak drzavnog teritorija podijeljen je na upravne jedinice koje imaju manje formalne autonomije. To su 49 oblasti, 6 krajeva i 2 federalna grada (Moskva i Sankt Peterburg).
Godine 2000. ustanovljena je nova razina upravne podjele - 7 saveznih okruga od kojih svaki obuhvaca vise federalnih subjekata. Vode ih izaslanici koje imenuje federalni predsjednik. To su:
1.Središnji savezni okrug
2.Juzni savezni okrug
3.Sjeverozapadni savezni okrug
4.Dalekoistocni savezni okrug
5.Sibirski savezni okrug
6.Uralski savezni okrug
7.Privolski savezni okrug

Zemljopis
Rusija se obicno dijeli na zapadni europski (oko 3,5 mil. km?) i istocni azijski dio - Sibir (13,5 mil. km?). Prirodnu granicu ovih dvaju dijelova cini gorje Ural koje se prostire u smjeru sjever - jug u duljini od oko 2000 km od Sjevernog ledenog mora do granice s Kazahstanom.
Europska Rusija
Najveci dio europskog dijela Rusije zauzima Istocnoeuropska ravnica, s nizinskim reljefom koji samo ponegdje prelazi u uzvisine (Valdajska i Srednjeruska na zapadu, Privolzje uz srednji tok Volge) ciji vrhovi ne prelaze 200 - 400 m. Kroz ovu nizinu protjece Volga (3688 km), gospodarski i kulturalno najvaznija ruska rijeka. Prevladava kontinentalna klima koja na krajnjem sjeveru prelazi u polarnu, a u uskom pojasu crnomorskog priobalja u mediteransku. Od sjevera prema jugu redaju se pojasevi crnogoricne sume, mijesane sume, prijelazne sumsko-stepske zone, te stepa pokrivena plodnom crnicom (cernozemom). Uz obale Kaspijskog mora zbog jakog isparavanja prisutna je i polupustinja.
Na krajnjem jugu europske Rusije granicu s Gruzijom i Azerbejdžanom cini gorje Kavkaz s najvisom tockom Rusije i cjelokupnog Europskog kontinenta, Elbrusom (5633 m).
Sibir
Na zapadu Sibira prostire se golema Zapadnosibirska ravnica kroz koju protjece najduza ruska rijeka Ob' (s Irtisem 5568 km, 5. na svijetu). Izmedu rijeke Jenisej na zapadu Lene na istoku nalazi se Srednjesibirska visoravan s vrhovima do 1700 m. Srednjejakutska ravnica kroz koju protjece Lena dijeli ovu visoravan od planinskih lanaca istocnog Sibira.
Na jugu i istoku Sibira do obala Tihog oceana prevladava planinski reljef s lancima ciji su vrhovi uglavnom iznad 2000 m (Beluha u Altajskom lancu - 4506 m, Kljucevska Sopka na Kamcatki - 4750 m). Ovdje se nalazi i najvece i najdublje rusko jezero - Bajkalsko (31.500 km?, dubina 1637 m, najdublje na svijetu).
Klima veceg dijela Sibira je vrlo ostra kontinentalna koja na sjeveru prelazi u polarnu, a na vecim nadmorskim visinima u planinsku. Prevladavaju guste crnogoricne sume - tajge, sa zonama oskudne vegetacije - tundrama - i zonama trajnog leda na krajnjem sjeveru. Ruski daleki istok ima monsunsku klimu.
Granice Rusije
Na zapadu Rusija granici s (od sjevera prema jugu):
· Norveskom
· Finskom
· Estonijom
· Latvijom
· Bjelorusijom
· Ukrajinom
Ruska enklava Kalinjingrad granici i s Litvom i Poljskom.
Na jugu granici s (od zapada prema istoku):
· Gruzijom
· Azerbejdzanom
· Kazahstanom
· Kinom
· Mongolijom
· Sj. Korejom
· Japanom (morska granica)
Na istoku granici sa SAD-om (morska granica).
Gopodarstvo
Rusija ima vise visoko obrazovanih ljudi nego ijedna druga zemlja u Europi
Petnaest godina nakon propasti komunizma rusko gospodarstvo se priblizilo gospodarstvima srednje razvijenih zemalja slobodnog trzista. Danas ono ima visoku stopu rasta BDP-a (u 2004. 7,1% godisnje) i relativno visoku inflaciju (oko 11,7%). Ipak, i danas su u Rusiji uocljivi ostaci starog, komunistickog sustava.
Na danasnju sliku gospodarstva je utjecala i brza privatizacija nekih unosnijih drzavnih poduzeca pocetkom devedesetih. Njih je preuzela nekolicina poduzetnika povezana s tadasnjom politickom elitom (oligarsi). U posljednje vrijeme neki su oligarsi bili prisiljeni odreci se kontrole nad svojim tvrtkama, a neki su i zatvoreni ili su emigrirali. Veliki koncerni i dalje dominiraju ruskim gospodarskim krajolikom, a drzava najavljuje mjere za poticanje malog i srednjeg poduzetnistva.
Danas se rusko gospodarstvo uglavnom temelji na dvama stupovima: izvozu energenata (nafte i zemnog plina) i sirovina te rastucoj domacoj potrosnji. Tradicionalna sovjetska metalurgija i s njom povezana proizvodnja strojeva, automobila i zrakoplova prezivljavaju zahvaljujuci visokim carinama koje sprjecavaju uvoz jeftinijih i kvalitetnijih inozemnih proizvoda. Mnoge tvornice preorijentirale su se na suradnju sa zapadnim kompanijama i licencnu proizvodnju stranih proizvoda (inomarke).
Propast sovjetskog centralnog planiranja dovela je i do izrazite neravnoteze u razvoju pojedinih regija. Najvise stranih investicija i najbrzi gospodarski rast imaju Moskva i Peterburg. Razlike u prosjecnom dohotku stanovnika prijestolnice i provincija su i do deset puta.
Prema popisu stanovnistva iz 2002. najbrojniji su Rusi (79,8%), slijede Tatari (3,8%), Ukrajinci (2,0%), Baskiri (1,2%) Cuvasi (1,1%) i Ceceni (0,9%). Jos 17 etnickih grupa ima vise od 400 tisuca pripadnika. Ruski jezik je izrazito dominantan, i njime se sluzi 98% stanovnistva.
Podaci o vjerskom sastavu su nepouzdani jer se vjera ne ispituje u popisima stanovnistva. Samo je manji dio populacije aktivno religiozan, a dominiraju tradicionalne vjerske zajednice: Ruska pravoslavna crkva kojoj pripada slavensko stanovnistvo, te islamska zajednica kojoj pripadaju neki narodi turskog porijekla (Tatari, Baskiri i dr.) i vecina naroda sjevernog Kavkaza (Ceceni, Ingusi i dr.).
Gradskog stanovnistva ima 72,4%, seoskog 27,6%. Dobni sastav je slijedeci: 0-19 25,2%, 20-59 56,3%, 60 i vise 18,5%.
Promet
Velike udaljenosti i cesto surovi klimatski uvjeti uvelike su utjecali su na razvoj prometne infrastrukture u Rusiji. U prijevozu roba, a i putnika jos uvijek dominantnu ulogu ima željeznica. Zeljeznicka mreza ima 87.000 km pruga u javnoj upotrebi i 63.000 km industrijskih pruga. Udio zeljeznice u ukupnom prijevozu robe je 83,2%, a putnika 40,9%. U Rusiji se nalazi i najduza svjetska zeljeznicka pruga, 9.289 km duga Transsibirska zeljeznica koja povezuje Moskvu i Vladivostok na Tihom oceanu.
Iako je cestovna infrastruktura u prilicno losem stanju, bez suvremenih autocesta, cestovni prijevoz je u usponu. Automobil je danas u Rusiji sve manje statusni simbol, osobito u velikim gradovima sto dovodi do velikih guzvi i jedne od najvecih stopa smrtnosti u cestovnim prometnim nesrecama u Europi.