Kartično tržište ima visoki prioritet u poslovanju banaka. Banke aktivno reklamiraju kartice, spremne su izdvajati velika financijska sredstva u razvitak infrastrukture vezane za kartično poslovanje (cijena bankomata kreće se oko 14 tisuća eura), broj korisnika kartica veći je od broja privatnih ulagača ili korisnika kredita.

Prema podacima za prvi kvartal 2007. godine najveći obrt sredstava po karticama izvršen je u Moskvi i Moskovskoj oblasti (cca 12 milijardi eura), Sankt Peterburgu (cca 3 milijarde eura), Tjumenskoj oblasti (cca 2,9 milijardi eura), Sverdlovskoj oblasti i Samarskoj oblasti. Po broju kartica po stanovniku vode Moskve i Moskovska oblast (2,10), Sankt Peterburg i Tjumenska oblast (0,75), slijede Sverdlovska (0,61) i Samarska oblast (0,45).

U mnogim ruskim regijama razvijena je kartična infrastruktura u maloprodajnim trgovačkim lancima, npr. na Čukotki, u Jakutiji, Jaroslavskoj i Omskoj oblasti. U Jakutiji se, npr. s karticom MirKart može platiti račun u ljekarnama, trgovinama automobilskih dijelova, restoranima brze prehrane i cvjećarnama, za razliku od velikih gradova u kojima takav tip kartica vrijedi isključivo za kupnju u velikim trgovačkim centrima.

U manje od deset ruskih regija kartice lokalnih banaka zauzimaju više od polovice kartičnog tržišta. U većini regija najkrupniji igrač je Sberbank koji pokazuje odlične rezultate vezano za udio u kartičnom tržištu (32% ukupnog obrta na bankomatima u RF) te dinamikom rasta obrta.

Podaci Središnje ruske banke govore o tome da se 90-98% svih sredstava kojima se može raspolagati putem kartice podiže na bankomatima ili na blagajnama banaka u obliku gotovine. Krupnije sume novaca građani radije podižu na blagajnama banaka. Obrti na bankomatima rastu za 5-10% brže nego obrti na blagajnama banaka i banke rado ulažu u bankomatsku infrastrukturu i širenje lanaca bankomata. Većina banaka putem bankomata opslužuje većinom vlastite katice (90-100%). U Moskvi, kao izrazito osebujnom tržištu, situacija je drugačija. Prije deset godina bankomati su služili većinom za podizanje plaće u gotovini i banke su ih postavljale u krugu velikih tvrtki ili tvornica. Današnja situacija je sljedeća: radnici plaće podižu postepeno, na bankomatima smještenima u centru grada, na ulazu u stanice podzemne željeznice i u velikim trgovačkim centrima. Banke su u posljednje vrijeme koncentrirane na razvoj sistema „cash-in“ koji dopušta klijentu da podigne gotovinu s jedne kartice i položi na račun druge kartice te na klijenta koji financijski ne ovisi samo o svojoj plaći. Trenutno se među bankama vodi prava borba za pravo na postavljanje bankomata na za klijenta udobno mjesto.

Prema istraživanju koje je provela banka Home Credit Finance Bank u 2008. godini, 40% punoljetnih Rusa posjeduje karticu, od kojih samo 9,4% posjeduje kreditnu karticu. Većina korisnika kreditnih kartica upotrebljava kartice kao vrstu pogodnijeg gotovinskog kreditiranja. Mogućnost plaćanja roba i usluga karticom za sada postoji u tek razmjerno malom broju trgovina na malo. Polovica korisnika kreditne kartice vodi računa da na vrijeme podmiri troškove učinjene karticom, 25% korisnika dug vrati u jednoj rati. Prema statistici, prosječni korisnik kreditne kartice je udana žena od 25 do 44 godine, visokoobrazovana, s prosječnom plaćom od 5 do 15 tisuća rubalja (cca 140-420 eura) – podaci se odnose na cijelu Rusiju. Većina korisnika karticu koristi za kupnju robe u prosječnom iznosu od 5 tisuća rubalja (cca 140 eura) i ima limit na kartici od 15-50 tisuća rubalja (cca 420-1400 eura). Ruski korisnici kreditnih kartica biraju banku koja im ulijeva sigurnost: za ruskog klijenta sigurnost ulijevaju ruske državne banke i podružnice stranih, poznatih banaka, osobito onih koje puno ulažu u reklamu i imaju razvijenu mrežu poslovnica. Najpopularnije kreditne kartice u RF su Visa i Mastercard.